Nervozna vremena... Teska... Prazna... Izgubili se odsjaji srece u sitnicama zelja... Ostale samo crne rupe mastanja i nezadovoljstva... Svi glavu okrecu od sebe, prate neke tudje vijesti, neke tudje zivote ne bi li se sakrili od sopstvenih... rjesavaju tudje probleme jer im njihovi izgledaju preveliki... Ogromni kao planina... Nigdje osmijeha, nigdje pogleda, i sto je najgore...NIGDJE LJUBAVI!!!!
Prijatelji se lako prodali na licitacijama "Najveća glupost" i "Kako izgubiti prijatelja u 8 sekundi"... Otišli, pobjegli... Neki su se jednostavno umorili... vremena bez morala, bez ISTINE... Ponekad, iza nekog ugla zaluta neko napušteno kuče, i njega su ostavili... Sve su izdali, najgora vrsta na planeti...
Al onda se pojavim ja...Na mom nebu nekako sija sunce čak i kad su najveće oluje. Ne dam da me slome... Ne dam da me odvuku na dno! Ne dam da mi osmijeh zamijene suze i bore prepune briga. Ima trenutaka kad me sa Tugom ratove vodim, ali zasija mi moje sunce i kaze "Ne brini, tu sam ja, pa čak da se pet zvijezda Danica nebom vine, ja ću biti tu..." Jer pod moju kozu nema mjesta vise za tugu i nervozne dane zbog nekih glupih rešenja koja nisam ja smislila. NEĆU ETO!!! Neću da se više nerviram oko onog što ja ne mmogu da riješim, što ja nisam uzrokovala, što jednostavno ne mogu da pobijedim... Hoću da budem slobodna...
Slobodna da volim!!! Da se smijem i radujem čak i kad nemam ni kinte u džepu, čak i kad je sve oko mene crno..... Hoću da hodam u poskocima dok slušam neku dobru pjesmu jer mi tad nervi trne od neke pritajene radosti koja se skrila u venama... Hoću da budem svoja i ispunjena ma koliko vremena prazna bila... Ne dam da se od mene otkine moj dio ličnosti za koji vjerujem da je jedino sunce koje me može izvesti na pravi put!!! Neću da psujem nikoga, niko mi nije kriv što sam ja možda nekad bila lakomislena, ili radoznala... Za sve SAMA SNOSIM ODGOVORNOST!!!!
I volim što sam sad tu, u ovoj ulici broj 32... Što mi vjetar iza leđa svira neke simfonije mladosti i koji me može oduvati čak na drugi kraj svijeta... I srećna sam jer i ma koliko teška vremena bila, zadržala sam neku svoju doslednost, i mogu da kažem "SREĆNA SAM JER VOLIM!" Srećna sam jer znam tajnu koju drugi još ne znaju... a evo sad im je otkrivam... Samo budite srećni, onako jednostavno, čak i bez razloga... Jer biće vremena za tugu, ali i tad budi srećan... pa čak i zbog toga što je trava zelena!!!
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
-
To se prosto desi tako. Konstrukcije oslabe, negdje se u tebi slomi parče tla na kom si postavio temelje, erozija počne da kola krvot... -
Ovo nije priča kao ostale. Ovo nije post, ni erupcija emocija. Ovo nije tuga, ni bol. Ovo je samo pismo, izrezbareno u tišini, samo kao pods...
-
Sjedim tu na terasi restorana u Palma de Mallorca i pijem sangriju i na neki načn osjećam se usamljenije nego ikad. Znam, ne bi trebalo, ali...
No comments:
Post a Comment
Note: Only a member of this blog may post a comment.