RAdni dan, ni malo različit od prethodnih... Ovih dana mi rijetko šta može izmamiti osmijeh na lice... Rijetko ko može ubrzati srce, tek toliko da ga osjetim u grudima, da znam da nisam kamen postala... I otmu se misli, u nekom lelujavom hodu... U ovoj zemlji u kojoj se samo smjenjuju godišnja doba, i problemi rastu do u nedogled... U ovoj zemlji u kojoj je prokleto sve što je drugačije...
Odlutam do jedne ulice, upijem mirise djetinjstva, tačnije onih rijetkih trenutaka bezbrižnosti... Uhvati me nostalgija za nekim davnim vremenima kad se još uvijek nisu sve vrijednosti rasprodale na pijaci morala. I onda, kad se vratim u sadašnjost sva okupana sjećanjima, osjetim tugu... ponos... usamljenost... bijes... radost... Cijelu paletu osjećaja... Kao kad vojska maršira po svim mojim odajama, po koži mi ratuje...
Da, jesen je uvijek umjela da me ponese u svojim vrtlozima emotivnosti... Da me razgali svojim ukusima kestena i mirisom vina... Ona je prava mala vještica koja svojom magijom učini da budem tako obična, ranjiva, po malo zaljubljena u zvuk kiše na krovu... U jedne oči... U moje divlje bademe... U jedan novembar kad sve miriše na pustinju, na sjećanje...
Da, volim tu jesen...
Selma predivni su ovi tvoji literarni sastavi da se covek ne moze otet mislju - otkud joj tolika nadarenost. Da ne kazem pamet, jer se ranije mudrost vezivala sa godinama starosti, dok si ti, za one nase pojmove, jos uvijek djetiste. Reci nam onda u cemu je tvoja tajna, da ne cekamo na mjesec da nam to otkriva. Nailaze oblacne i tmurne noci, i prilicno mu je otezan posao prisluskivanja / @.v.
ReplyDeleteTajna je u gomili procitanih knjiga, mojoj emotivnosti, ili mozda jednostavno nekom osjecaju i talentu da preslikam emociju u rijec ako je to ikad moguce... Ali svakako Aleksandre, hvala na lijepim rijecima, nadam se da ce prva knjiga imati tako pozitivnu reakciju
ReplyDelete