Sunday, March 23, 2014

Isti se pronalaze...

Ponekad pročitam na netu nešto što zna zvučati malo suludo, al kad se zamisliš u stvari to može biti prava stvar. Nakon milion problema koji nas isprate u životu, izgubimo osjećaj za mnoge jednostavne stvari. U konstantnoj potrazi za novcem, poslom, životom i opstankom, zaboravimo da primjetimo jednostavne stvari u životu. To su samo sitnice, majušni trenuci koje i ne osjetimo, ali ako se na blic samo vratimo na njih, shvatimo da imaju veliku posledicu - zbog njih se osmijehnemo i udahnemo prašinu sreće.

Upravo tako, učeći da savladam mnogobrojne probleme, i mnogobrojne situacije u životu...
Učeći kako da prihvatam stvarnost i kako da se izborim sa svojim pretjeranim emocijama...
Učeći kako da usrećim sebe i kako da moj dan ne bude prepun stresa...
Naišla sam na početku godine na jednu jako zanimljivu priču. Priču o ženi koja je svaki dan bila zahvalna na nečemu, na nekoj sitnici, nekom trenutku, nekoj osobi, stvari događaju, osjećaju... Bilo je te ono što što je na tren učinilo srećnom (ili pak na duže staze). Prihvatila sam taj projekat da sprovedem na sebi. Htjela sam da shvatim, s obzirom da i sama još uvijek učim mnoge stvari.

Počela sam, stigla sam do dana 56 (zaboravila sam ponekad da se zahvalim)... I jutros nailazim na projekat pod nazivom 100 dana sreće... Da li stvarno možete biti srećni 100 dana zaredom??? Zaista, zvuči teško... Čak i ovi dani zahvalnosti zvuče teško... Ponekad teško pronalazim razlog zavalnosti, teško pronalazim razlog da budem srećna, al kad se vratim malo unazad shvatim da u stvari postoje te sitnice, treba ih samo otkriti.

Čemu ovo pitate se? Pa posle mjesec dana primjetićete razliku... Primjetićete koliko malo u stvari nam treba da budemo ok.
Naučila sam zaista da se ne mogu nervirati oko stvari nakoje nemam uticaja, da ne mogu da riješim svačije probleme iz prostog razloga jer ljudi ne žele pomoć... Mazohisti...
Naučila sam da mi je dovoljno da prošetam da budem ok, da mi je zdrava ishrana izuzetno zanimljiva zbog milion novih načina spajanja ukusa...
Shvatila sam da mi trčanje i trening pomažu da izbacim svu negativu koja se tog dana skupi na poslu i nakon posla...
Naučila sam da jednostavno trebaš biti iskren, jer je svijet prepun lažnih i dvoličnih ljudi, iskrenost oplemenjuje...
Naučila sam da mogu sasvim normalno da sjedim na nekoj terasi lokala, potpuno sama i isključena, da čitam omiljenu knjigu i uživam u proljeću...
Naučila sam kako polako da budem svoja...

Poenta teksta... priključite se! Prihvatite izazov i nađite svaki dan neki razlog da budete srećni ili zahvalni. Nemojte se ograničavati samo na 100 dana, ako njih izgurate nastavite dalje... Pomjerajte svoje granice. Koristite hashtag #100happydays ili #100danasrece kako bismo se pronašli i razmijenili trenutke sreće... Obilježite ih fotografijama, ali budite srećni... vidjećete razliku... Osjetićete je na licu, u srcu... :) Moje trenutke možete pratiti na mojoj stranici
https://www.facebook.com/Lorijena

Hajd sad, isti se pronalaze...Upišite svoj prvi dan!


2 comments:

  1. fina ti je filozofija.ja sam suprotan,trazim samo ono lose svakog dana ali ne brojim.mozda bi trebao,pa da vidimo ko ce vise da izbroji :P

    ReplyDelete
  2. Pa mozda bi trebalo, jer svakako postoji svakog dna nesto sto nas iziritira :)

    ReplyDelete

Note: Only a member of this blog may post a comment.