Upravo sam odgledala film "Her"... Po preporuci... I sad ga preporučujem svima koji nisu odgledali ovu čudnu priču čovjeka koji se zaljubljuje u Operativni sistem. Da dobro ste pročitali... OS sa vještačkom inteligencijom.
I ne mogu da se ne zapitam... Koliko smo se zapravo udaljili jedni od drugih, kao ljudi, kao osobe, kao prijatelji, kao ljubavnici... Sve više vremena provodimo ispred ekrana, svaka druga osoba nosi naočare, konstantno blesimo na društvenim mrežama i portalima, aplikacijama, pričamo na tel.... Izađemo na kafu sa prijateljima i svi u stvari komuniciraju sa Fejsom umjesto jedni sa drugima... Veze počinju na Fejsu, raskidaju se zbog Fejsa, svi varaju i lažu, toliko lažnih profila... Svi citiraju i štancuu te pametne misli kako život treba živjeti a niko ga takone živi... Samo jedna velika fabrika za dobijanje pohvala ikritika, lajkova i komentara, lažnih prijatelja i ljubavi, fotografisanje iz minuta u minut...
Na šta se sveo naš život??? Gdje su putovanja? Gdje su igre djece na ulici? Gdje su šmekanja, i muvanja, i upoznavanja, i pokušaji da se dođe do broja telefona... Gdje su izlasci u šetnje, gdje je smijeh sa prijateljima nestao... U koju mišju rupu su mi otjerali stvarnost? Nosite se bre sa vještačkom inteligencijom i glupim telefonima... Kad odgledate film vidjećete da sve više postajemo zavisnici od tehnologije da ćemo još malo zaista i početi da dejtujemo sa računarima, djeca će se rađati informatičkim putem, čak će i orgazmi biti samo binarni kodovi... Jebes to, ja odbijam da se uklopim u taj novi svijet i poredak.
Ja ću i dalje prelaziti kilometre da vidim one koje volim, nije mi dovoljan Skajp za to. Ja ću i dalje da kupujem knjige zapoklone jer je miris papira nove knjige nezamjenljiv... Ja ću i dalje da se okrećem za zgodnim momcima, kojima neću prilaziti jer jelte, ipak sam žensko, što ne igra neku ulogu ali eto, princip valjda... Ja ću i dalje da na neke rođendane da šaljem poklone poštom, i razglednice sa mora... I dalje ću više voljeti da sjedim sa mojim najboljim drugom jednom mjesečno na obali mora i pijuckam pivo nego da se svaki dan čujem sa njim preko Fejsa... Nema te informatike koja mi može zamijeniti stisak ruke, pogled i zagrljaj, francuski poljubac i strast... Ne postoji taj informatičar i programer i budala koji mogu da izmisle ludilo na mom Desetom nebu... Jok, zalud vam sve to dragi moji Snorkijevci...
Ja moje nebo ne dam...
No comments:
Post a Comment
Note: Only a member of this blog may post a comment.