A Bosanci... tri su Boga izmirili

Tuzna slika na mom Balkanu već danima ne silazi sa malih i velikih ekrana... Nebo plače danima, suze svijeta se sručile nad mojim zemljama... Izgubljeni domovi, uspomene, životi, njuškice... Izgubljeni dječiji snovi, nadanja, djetinjstvo... Odnešena ognjišta, penzije, i osmijeh... U jednoj stihiji...

I odjednom zaboravljeni ratovi, zaboravljene tragedije, ubistva i masakr... Zaboravljene razmirice i komšijske svađe... Nacije, vjeroispovjesti, krve grupe, boja kože... Zaboravljene ostavljene ljubavi, dječiji nestašluci... Vidiš kako sad komšijski polomljen prozor izgleda beznačajno...? Jel vidiš sad čovječe glupi kako svi ti milioni na tvom računu ne mogu kupiti sreću, ni fotografije slikane kad si imao samo2 godine... Vidiš kako sad ni malo ne znači tvoj Mercedes neke klase... Sad više ni Gucci nije tako udoban...

Sa svake strane stiže pomoć, stižu dobra srca ljudi koji pomažu, stižu vojske i spasioci, stiže hrana, i stiže odjeća... Izbrisan stid ii sram, odniijela ga voda... Izbrisan ponos i sebičnost... Isprana nadmoćnost i bezobrazluk... OStali dobri skromni ljudi, ostala srca i duše... Ostao nauk da se djeci objasni šta je poštanje i šta je pomoć, šta je važnije novac ili sreća, novac ili ljubav, novac ili drug... Izmirili se zavađeni pod jednim nebom...

Pomen žrtvama koje su pale u vodenim gorbovima, pomen dušama koje nisu uspjele naći spas...
Hvala herojima i običnim ljudima koji su danima spašavali druge dok su gubili svoje...
Hvala herojima koji su krenili kroz bujice za izgubljenim psima...
Hvala onima koji su spašavali bez obzira na sve, koji su spojili porodice...
Hvala svima koji su širili apel za pomoć, i onima koji su odvojili od sebe i svoje djece i poslali onima koji su izgubili sve...

O ovom će se pričati, da se nikad ne ponovi...

A na Balkanu nema mnogo novosti... Napustio nas je Dobrica Ćosić... Prirodnom smrću... Pisac i čovjek... Nole je donirao svoj turnir onima kojima je to potrebnije... Pojedine partije su dale dio sredstava od svojih ulaznica za cirkus kao pomoć nastradalima... Oni koji nemaju mnogo dali su najviše... Oni su srce i dušu poslali u ono malo što su odvojili i poslali, nek se nađe... A velika većina je ćutala, sakrila se i čekala da prođe.

Ostanite ujedinjeni narodi Balkana, zakopajte stare ratove, i budite ono što ste bili ovih dana, budite jedinstvo i bratstvo... Budite sloga i mir... Budite ljubav i spas...