I stariji mi kažu sad si u pravom dobu...

Ne tako davno bio je jedan maj, i bila je jedna generacija maturanata srednje škole... Bili su mladi, puni snova i želja o budućnosti, maštali o profesijama, i o karijeri, uspješnom braku, i prijateljstvima. Bilo je jedno matursko veče, i bilo je slavlje. Nade su šetale ulicom grada, ponosni roditelji, rodbina i prijatelji su klicali za jednu mladost... Bilo je to prije 10 godina.

I šta sad....? Neki novi klinci će prošetati ulicom propalih snova, utisnuti svoje korake u naše zvijezde bačene na asfaltu, protkati svoja maštanja sa našim izgubljenim željama, i ušetati u svijet koji nije zahvalan...

Pa da ti kažem ja nešto... Ja sam tu šetala prije 10 godina. I ja sam imala sve te želje i snove i jedva čekala da završim srednju školu, koja je meni lično bila blagi užas u tim godinama... Svi ti kontrolni i pismeni, i matematika... Bilo je važnije izaći sa drugaricama, pobjeći sa časa, šmekati neke momke koji nisu bili više u srednjoj školi... Bilo je to drugačije vrijeme, ali su hormoni uglavnom isti... Mala razlika između mene i ostatka generacije je što sam ja u to vrijeme već radila...

Sad ti mogu reći da nije trebalo toliko da žurim da pobjegnem sa  časa, i shvatićeš da kontrolni iz matematike nije katastrofa svjetskih razmjera. Malo truda i rada i može da se postigne jedna solidna trojčica... Ozbiljno, nisam ni ja vjerovala kad su mi neki stariji od mene govorili da im je najljepše bilo u srednjoj školi... Isto kao što ti sad čitaš i kažeš "Ma da, kako da ne, pojma ti nemaš kako je nama"... Mi nismo imali tada pametne telefone, i nismo smjeli da prepisujemo. Lektiru smo morali da pročitamo, a fiziku smo morali da znamo. Neopravdane časove smo gomilali do granice, a djevojke su one dane u mjesecu imale svaki dan...  Sada su ti profesori možda najveći dušmani i vjerovatno te svi mrze, ali tek kroz par godina možda ćeš shvatiti da su ti oni bili veći prijatelji nego osoba koja je sjedila sa tobom u klupi.

Žuriš da istražiš svoju seksualnost, možda do sad već imaš iskustva, ali pazi kad ti kažem, sve su to nevažne stvari kad se suočiš sa stvarnim svijetom... Sad te još uvijek roditelji finansiraju, daju ti džeparac koji trošiš na kafu u obližnjem kafiću, nosiš crveni karmin i kariranu košulju i misliš da si faca ako se posvađaš sa profesorom. Sve je to kul. Ali kad kreneš na fakultet, onda ćeš da kukaš o ispitima, i isti džeparac ćeš da trošiš na kafu u lokalu u koji bježiš sa predavanja. I ništa nisi pametniji, i dalje ne umiješ da uživaš u bezbrižnosti... Diplomiraćeš i... Šta onda?

I onda još koju godinu kasnije, kad vidiš kako je teško naći posao u struci, kako je teško naći ikakav pristojno plaćen posao, kad budeš bio podstanar u nekom drugom gradu radeći da preguraš mjesec da bi olakšao roditeljima (jelte nećeš vječno da budeš na njihom džepu)... Onda ćeš reći "Joj što nisam još malo ostao/la u srednjoj školi...." Kad budeš šizio što direktor ne poštuje tvoj rad, kad budeš padao zbog ljubomore kolega, i kad ti veza u koju si ulagao propadne, i vidiš da je preteško biti normalan, opet ćeš žaliti što si žurio u svijet odraslih ljudi i što si jedva čekao da pređeš 25...

Vjeruj mi, čak ni ta prijateljstva iz srednje neće trajati kao u američkim filmovima... Poslije 2-3 godine će neki prestati da se javljaju, neki će ipak uspjeti da se proguraju sa pravim vezama, mnogi će imati porodice i neće imati vremena u očajnoj borbi da prežive da održavaju prijateljstva. Oni pravi prijatelji će se zadržati i posle par godina znaćeš da je njihov broj manji od 5... Mnogi će ostariti prije vremena, neki će i dalje biti sa roditeljima i čekati neko bolje vrijeme...

Ja ove godine u avgustu slavim 10 godina mature, 90% njih već imaju svoje porodice, mali broj ima uspješnu karijeru i primanje preko 500e, i još manji broj su ostali prijatelji sve ove godine. Zato, uživaj u ovim danima, iskoristi svaki tren za uspomene, jer vjeruj mi... kad prođe par godina i kad vidiš kako je svijet odraslih surov i bezličan, pun laži i obmana, kako se prijateljstva lako prodaju, a ljubavi nestaju... poželjećeš da nikad nisi iz zabavišta izašao...