Nikad nisam bila pretjerano sportski tip... ali sam oduvijek voljela vidjeti "isklesane" muškarce i "vajane" djevojke... Oduvijek sam se divila njihovoj istrajnosti i trudu koji ulažu da bi tako izgledli. Ja sam čokoholičar... Evo priznajem... Ne želim na odvikavanje. Pokušala sam. Ne ide... Slaba sam na čokoladne bananice... I Najljepše želje mlječnu čokoladu... I 7 days kroasane...
Imala sam perioda kad sam trenirala, kad sam išla na trčanje, i bilo je to super, ali sam isto tako lijena pa ako preskočim trening par dana zbog obaveza, ulijenim se i ne mogu da nastavim...
Zašto ovakav uvod?
Život je jedno veliko čudo, možda čak i jedino koje postoji. I tužno je kako ga olako shvatamo. Kako malo pažnje posvećujemo sebi i tek onda kad nas nešto zaboli, kad postane kasno, počnemo sa morem pitanja u glavi... Svi imamo sopstvenu istoriju, neko manje burnu, neko više... Ja sam neko ko voli da posmatra ljude, ponašanje, oblačenje, hodanje... I prizori koje vidim već odavno nisu prijatni... Gojazna djeca, djevojke koje se očigledno hrane kvascem, otvaraju se Pizzerije na svakom uglu, brza hrana, sendviči...zapuštene žene koje muževi varaju... kancerogena oboljenja, respiratorni problemi... holesterol i tako dalje dalje dalje deblje deblje...
U jednom trenutku moj život se promijenio... U tom jednom trenutku je sve postalo drugačije... Moj način borbe sa promjenama - trening... Od januara 2014. jedna od novogodišnjih odluka bila je i da ponovo počnem trenirati... I tako, dan po dan, 2 dana odmora, 5 dana laganog treninga, i ono što je neophodno - izmjena ishrane. Uvođenje tih promjena nije ni malo jednostavno. Dok navikneš organizam na 5-6 manjih obroka dnevno, na 4-5 litara vode, eliminisanje prerađene hrane i suhomesnatih proizvoda, prerađenih slatkiša, obaveznih 8h sna, woow čovjek može da poludi. Ne, nisam opsednuta brojanjem kalorija, nisam vegeterijanac, nisam na dijeti, neću da smršam...
Sve to i ne možeš sam, moraš da čitaš i čitaš i čitaš i čitaš sve što nađeš o tome. Bar danas je to lako. Moraš da učiš, moraš da se boriš po nekad sa sobom, ali kad primjetiš prve rezultate onda postaneš zadovoljan sobom, postaješ jači psihički, imaš puno više samopouzdanja, mnogo manje nervoze... Drugačije posmatraš svijet, koža ti sija, jednostavno je drugačije...
Ono glavno - kako se odlučiti za pravu dijetu?
Prvo i osnovno - to nije dijeta, to je način života i ishrane.
Drugo i još važnije - ne čitaj ništa o dijetama sa kojima gubiš kilograme za par dana, jer će se oni definitivno vratiti...
Treće i možda najvažnije - ne postoje tablete ni slim čokoladice ni bilo kakvi "prirodni" preparati koji će ti pomoći da izgubiš kilograme na zdrav način, a da se ne vrate, a još ujedno da ti obezbijede energiju za cijeli dan na poslu, i kući za trening... Ne postoje, zaboravi na pilule za lilule...
Reći će neko "Ma ko još ima vremena za teretanu i spremanje te zdrave hrane, ko još ima para prije svega zate gluposti kad hamburger košta 1e..."
Pa nije ni čudo onda što te muž vara, i nije ni čudo što su djeca usporena i lijena i elegantno napredna (čitaj DEBELA). Znam da je teško raditi čučnjeve, sklekove trbušnjake, i one mnogo zahtijevnije vježbe, znam da je naporno ići na trčanje, pa dobiješ upalu mišića, pa se svaki adn vagaš i očekuješ rezultate preko noći. Nema toga... Upornošću daješ primjer drugima oko sebe, svojoj djeci prije svega... Pa kad primjetiš da se celulit povlači, da se stomačić smanjuje, kad primjetiš da ti zapravo farmerice dobro stoje i da te muž drugačije gleda vidjećeš koliko ćeš bolje da se osjećaš u svojoj koži...
Kako da znaš koja ishrana ti odgovara? Nikako... Moraš da probaš... Ali postoje i granice... Hamburger, pizza (pa čak i posna), ćevapi, burek... postaju veliko No-No... Fuj to... Kaka...
Pokušaću da ti skratim pola godine života koje ćeš izgubiti na čitanje i prevod s engleskog... Eto biću dobra... Dakle...
- Trening je obavezan, bilo koji vid vježbanja... Šetanje u kolimetrima, brzi hod, trčanje, čučnjevi (zakon), milion vježbi postoji koje ne moraš da radiš u teretani, za koje ti ne trebaju tegovi već sopstvena težina (a ima je ne brini)... Ukucaš na google ili pinterest "workout" i sve je slikovno prikazano, samo glup ne bi razumio... Radi sve grupe mišića (o tome moraš ipak malo da čitaš)...
- Ma koliko da je stresan dan ne preskači trening... Trčanje u mjestu, preskakanje konopca... Bole te mišići, ne odustaj, proći će... (Nemoj da serviraš sebi izgovore za večeru, znam kako je teško početi i naći vremena, ali možeš... 10minuta sad, 10minuta kasnije...možeš...)
- Spavanje - minimum 7h, obavezno jer tijelu treba vremena da se odmori i oporavi... Lezi ranije, nemoj da blejiš do sitnih sati, popiješ čaj od lavande pred spavanje i ima da spavaš ko beba...
- 5-6-7-8 obroka - zvuči teško opšto nekad ne možeš da smisliš ni šta ćeš za onaj jedan... Ako si sam lako je, ugađaš sebi i glupiraš se... Ako je u pitanju porodica, onda je već nešto drugačije... Navikni djecu na zdravo grickanje voća i povrća, sjemenki i zdravih kolača, ukini čips (jedva sam se odvikla)...
- Pravi domaće džemove, namaze, puter od kikirikija, nutelu, bademovo mlijeko... Čitaj (ipak moraš po malo)... Uči o hrani...
- Jedi voće i povrće u izvornom obliku što više, kuvaj na pari ili maslinovom ulju, ako jedeš meso prebaci se na bijelo meso i ribu... Gomila salate, brokolija, banana, jagoda... lubenice, krastavca, limuna... Zobena kaša za doručak, ulje crnog kima, pij mnoooogo vode i čajeva... Uvijek sa sobom ponesi vodu ili ledeni čaj iz domaće radinosti...
- Jogurt probiotik, nauči kako se pravi grčki jogurt, pravi voćne jogurte sam, voćne sladolede, šejkove (popularno smoothie)...
Jednom kad se navučeš na takav stil života nećeš htjeti da prekineš... jer nisam se odrekla crne čokolade, ni bananice, ni kolača - ali ne onih sa margarinom, i secerom... Ne želim odužiti još više ovaj post da bih pisala o tome (možda počnem još jedan blog?)
I eto... U suštini to je to. To su osnove, razrade ima još mnogo ali o tome neki drugi put. Mišljenja sam da se kancerogena oboljenja mogu smanjiti promjenom ishrane, da se mnoga oboljenja mogu spriječiti na ovaj način, da se poljoprivreda može voljeti i da omiljeni šoping može postati kupovina voća i povrća na pijaci, jer jedino tako možeš kupiti krpice koje će ti dobro stajati.
Ja sam slatkohholičar... Ja sam čokoholičar... I priznajem, živim zdravo...
No comments:
Post a Comment
Note: Only a member of this blog may post a comment.