Postoje trenuci koji ti obilježe život za sva vrmena. Lijepi ili loši, svejedno je, važno je da ostaneš nekako čudno označen. Isto tako, postoje knjige koje nas usmjeravaju, zbog kojih se zaljubimo u čitanje, u pisanje ili u život onakav kakav jeste... Postoje i filmovi koji ti prirastu srcu nekako drugačije, na poseban način...
Mislim da sam rođena sa ljubavlju prema knjigama, a ova druga se nekako sama rodila...
Za mene, film nije samo film, gomila talentovanih glumaca, statista, kostima i slicnih likova koji tu kao nešto glumataju da bi nama prošlo bar sat vremena a oni zaradili puno više od nas "običnih". Za mene, to je poseban svijet.
Poseban sklad... Sklop sjajne muzike, kostima, originalne glume i naravno, one tajne poruke među redovima.
Te tajne poruke se kriju svuda... U grafitima na komšijskom zidu, u spuštenom pogledu prolaznika, u brzoj vožnji taksiste, u djetetu koje trčkara... U vjetru, na nebu, među oblacima... Svuda oko nas... U našem beskrajnom univerzumu koji i ne primjećujemo dok nam se ne obruši na glavu... To ti je život... Beskrajna lavina nameta emocija i nezaustavljivi tornado duševnih previranja. Sve zavisi od toga koliko si jak.
Velika većina odgleda film na platnu površno, u zabavi, grickajući kokice i već sutradan ga zaboravi... Isto tako prozuje kroz život nesvjesni istog, samo bez kokica. Zaborave primjetiti ljude oko sebe, zaborave uputiti nekom lijepu riječ, zaborave se zahvaliti, zaborave reći koliko vole one najdraže... Sjete se svega kad bude kasno...
A tada se vrijeme ne vraća... Tu ne postoji premotavanje unazad, tu ne postoji snimanje kopija... Život nije film, iako nas film uči o životu...
Ne mogu reći da su svi filmovi bili toliko kvalitetni da me oduševe, da me nauče nečemu, da mi prošire vidike, ali "The theory of everything" je već nešto posebno... Saosjećanje, borba, istrajnost, ljubav, prijateljstvo, upornost, nada, želja...
Malo je riječi da opišu sve među redovima ali oni koji znaju šta su životne bitke shvatiće...
Oni koji znaju šta je ljubav shvatiće...
Oni koji znaju šta je prkos...
Oni koji vjeruju i koji se nadaju...
Oni kojima život nije samo prolazna stanica, usputni trenutak i zgaženi maslačak...
Oni koji ne odustaju... Niakda... Ni po koju cijenu...
I ne, za mene ovo nije samo film, predstava na platnu, dobra priča ili nešto slično tome...
Za mene to je lekcija...
Za mene to je škola...
Da postoji bezuslovna ljubav...
Da je srce za to da se daje...
Da nikad, nikad, ali baš nikad ne treba odustati sve dok postoji nešto vrijedno borbe, nešto vrijedno tebe...
Jer vrijediš onoliko koliko i tvoji snovi... Koliko i tvoje želje...
Jer sve dok postoji život, postoji i nada...
Lijepo.
ReplyDelete