Kako izabrati u životu? Kako donijeti odluku i vjerovati da je to prava stvar za tebe?
Ljudi mi kažu - poslušaj instinkt.
Drugi mi kažu - budi racionalna.
Neko treći kaže - Razmisli šta je bolje za tebe.
Otkud ja znam šta je bolje za mene? Kako da znam u ovom suludom vremenu kad ti nije dozvoljeno ni da misliš, ni da dišeš, ni da budeš.
Kako da znam da li je bolje da ostanem u zemlji u kojoj je sve politika i preporuka, ili da odem što dalje, da se ne osvrnem.
Da budem jedna od onih koji su otišli.
Kako ti znaš?
Dugo godina su me vodili strahovi kozjim stazama i stranputicama.
Dugo godina nisam znala ko sam, i ko želim biti. Znala sam da sam čovjek i to mi je jedino bilo važno.
Dugo godina nisam smjela da priznam da osjećam.
Dugo godina nisam smjela da progledam.
Sad, kad znam i ko sam, kad se ne plašim, kad sam slobodna da osjećam i kad se ne stidim da to i kažem, sad opet imam izbor.
Ostati ovde, na kamenu kao korov, ili otići, zguliti svoju kožu sa leđa, i otići.
Možda bih se vratila. Možda bih ostala.
Napustiti to što imam a ništa nemam. Otići. Otići. Biti slobodan. Širiti krila koja mi ovde konstantno podrezuju.
Cijeli sam život željela biti slobodna. Letjeti nebom, vrištati, disati. Sve sam to željela.
Vezali su me. Nekad u okove svakodnevnice, nekad u predrasude, nekad u svoje vizije, ali nikad u moje sopstvene želje.
Nekad nisam ni imala hrabrosti da napravim prvi korak, da ostavim sve one koje znam, da ostavim sve koje nemam, da ostavim uspomene, sebe onu od prije. Nisam smjela, priznajem.
I opet se plašim. Plašim se izgubiti ovo što nemam i otići da budem nebo.
Plašiš li se ti? Plašiš li se poći, biti svoj, biti tuđi, biti sve što nikad nisi?
Plašiš li se da ćeš pogriješiti, plaši li te sigurnost koju sada imaš?
Nikad nisam bila dobra u donošenju odluka.
Rijetko sam sama odlučivala, uvijek su drugi povlačili konce. Uvijek su postojali uslovi, vezivanje, sputavanje. Zagnjuriti glavu u pijesak i obući ludačku košulju da se slučajno ne oslobodim.
Zar sloboda toliko plaši ljude?
Hoću li znati da budem slobodna?
Nebo je svuda nebo, i sunce je svuda sunce. U grudima svi imamo srce. Ljudi smo svuda. Valjda jesmo.
Svrbe me krila svezana. Svrbi me let.
No comments:
Post a Comment
Note: Only a member of this blog may post a comment.