"Outlander" serijal, Diana Gabaldon

Provela sam dosta vremena čitajući u protekla 3 mjeseca. Ne zato jer nemam ništa pametnije da radim. Jednostavno mi je knjiga oduvijek bila najbolji drugar, i najlakše se opustim kad utonem u čitanje, pijuckam čaj, i preselim se u neku potpuno drugu dimenziju. 

Ista stvar je i sa filmovima. Volim odgledati dobar film, i volim dobru seriju. Iako nemam tv u kući. Kad sam prvi put naišla na Outlander serijal bila sam skeptična. Poster me nije privukao, a cijela ta priča o putovanju kroz vrijeme mi je bila - hmmm. Jedino što mi je privuklo pažnju jeste Škotska. Nisam ni slutila da ću se toliko oduševiti brutalnošću serije i likovima, radnjom i scenografijom, ali i muzikom. Potpuno "navučena" njuškala sam po internetu i ukapiram da je serija rađena po knjizi. Dugo mi je trebalo jel? Razlog tome je što nisam mnogo bila aktivna na Goodreads, i nisam pratila šta je sve objavljeno u svijetu knjiga preko drugih izdavača. Laguna mi je oduvijek bila omiljena i na druge nisam mnogo obraćala pažnju. Goodreads je sve promijenio za mene. 

Outlander, kod nas prevedena kao Tuđinka, i iskasapljena u komade. Svaka knjiga ima 800+ stranica i kod nas su to pametno iskidali i od jedne knjige napravili dvije. Pametno zar ne? Prevedena su tri dijela, i kako su naveli iz izdavačke "serijal se završava knjigom Putnik". Serijal ima 9 dijelova, informisanja radi. Ovih dana očekujem da mi stignu tri nastavka, na engleskom jeziku, i radujem se kao malo dijete. 

Zašto vjerujem da je ovo serijal koji svki ljubitelj knjige treba da pročita? Teško pitanje, ali je odgovor jednostavan. Serijal je predivan, bar ove prve tri knjige. Serija kao i svaka serija, ima svojih odstupanja, ali sve ono što vidiš u seriji, svaki pokret, svaki pogled, sve to je milion puta detaljnije opisano u knjizi. Svaka vlat trave, i miris vazduha, i uzdah, i pogled... Sa toliko detalja je knjiga pisana da me ni malo ne čudi zašto ima 800+ stranica.

Prepuna ljubavi, odanosti, teških izbora, borbe i želje, strasti i rata, prijateljstva, odnosa, istorije i samog života. Teško mi je da objasnim kakvi se osjećaji rađaju kad utoneš u stranice, znam samo da mi je bilo žao da idem na spavanje, jer željela sam da i dalje koračam kroz Škotsku, da osjećam strah i strepnju, da se predam potpuno i utonem u imaginarni svijet. 

"Tada sam osetila njegove zube na vratu i zarila mu nokte u ledja. Grebala sam ga od vrata do zadnjice, podbadajuci ga da ustukne i krikne i on. Okomili smo se surovo jedno na drugo u ocajnickoj potrebi,grizli se i grebali, pokusavali da pustimo krv, svako pokusavajuci da uvuce oko drugo u sebe, cepajuci drugim kozu u zelji da se sjedinimo koja nas je prozdirala. Moj se krik pomesao sa njegovim, i konacno smo se izgubili u onom drugom, u poslednjem trenutku rastapanja i kraja.

"Izgleda da ne mogu da posedujem tvoju dusu a da ne izgubim svoju.""

Ova je knjiga jedna od onih koja će te izgubiti u ljubavi između Kler i Džejmija, i poželjećeš da i sam imaš jednu takve bezvremensku ljubav, koja je srž tvog bića, nekog ko može da te voli i da se preda bez i jedne rezerve. Ta njihova ljubav koja je snažnija čak i od vremena je toliko detaljno opisana, da je osjetiš na svojoj koži. 

"I gledala sam, zarobljena, vezana za njega. Gledala sam, dok je rusio poslednju od svojih maski, pokazivao mi svoje dubine i rane svoje duse. Da sam mogla, plakala bih zbog njegove i zbog svoje povredjenosti. Ali su njegove oci gledale u moje, bez suza i otvorene, beskrajne kao slano more. Njegovi telo me drzalo u zarobljenistvu, terajuci me svojom silinom, kao zapadnjak u jedrima barke.

I ja sam putovala u njega, i on u mene, tako da je u vreme kadsu poslednje male oluje ljubavi prodrmale,on kriknuo i zajedni smo jahali na talasima,kao jedno telo, i gledali sebe u ocima onog drugog"

Ovo je jedna od onih knjiga koja će te rastrgnuti na komade kad se Kler i Džejmi rastaju, i koja će te uzdramti do temelja zbog brutalnog Džeka Randala, i knjiga koja će te možda i rasplakati na trenutke, i poželjećeš da je nisi nikad ni počeo čitati. Knjiga koja jednostavno oduzima vrijeme i emocije, ali nadoknadi ti to osjećajem koji se ne može kupiti. Znam, kad vidiš koliko ima stranica dođe ti da plačeš, i pitaš se hoćeš li je ikad završiti, i možda te to i odbije na početku, ali ovo je ona knjiga koje ćeš se dugo sjećati i ako si ljubitelj kućne biblioteke kao ja, onda je moraš imati. Ovo je jedna od onih knjiga koju će i tvoji klinci čitati ako ih naučiš.

“Šta je ljubavi? - prošaputala sam. -Džejmi, zaista te volim.
Znam to - tiho je rekao. 
Znam to dobro dušo. Pusti me da ti pričam koliko te volim dok spavaš. Jer ti ne mogu toliko toga reći dok si budna, sem da ponavljam iste jadne reči neprestano. Kad mi spavaš u naručju, mogu da ti kažem stvari koje bi bile šašave i blesave dok si budna, a tvoji snovi će znati da je to istina. Nastavi da spavaš, mo duinne.
Okrenula sam glavu, dovoljno da usnama očešem koren njegovog vrata gde je puls polako udarao ispod malog trougaonog ožiljka. Zatim sam glavu spustila na njegove grudi i predala mu svoje snove na čuvanje.”

UPDATE

Početak je 2019.godine i evo, dvije godine nakon pisanja o "Outlander" serijalu pročitala sam svih osam knjiga. Poslednja bi trebalo da izađe ove godine, i nadam se da ću i nju "oduvati". Trebalo mi je dugo da pročitam sve knjige, prvo zbog čitanja na engleskom jer na Balkanu nemaju namjeru da prevode sve knjige (ništa novo, ko bi to pročitao). Poručivala sam jednu po jednu preko Amazona (long live Amazon), i predavala se svijetu Škotske i Amerike u vrijeme borbe za nezavsnost. Već četvrta sezona serije se emituje, i otkriću vam da je dosta vjerna knjizi (osim što u knjizi Murtag je poginuo na Kolodenu). 

Kakav je utisak nakon serijala? Ah pa, zaista ne znam šta da napišem a da bude vjerno emociji. Kad sad razmislim i sklopim cijeli mozaik - naklon do poda piscu jer je stvorila takvo djelo sa toliko emocija da bukvalno cure iz stranica. Neću odavati šta se dešava sa Kler i Džejmijem, koliko je ta ljubav jaka da preživljava sve izazove i to je ono što ljubav i treba biti. 

Sinoć sam utonula u misli prije spavanja i jedno je sigurno - o ljubavi su me učile knjige. Ne bivši momci koji nisu razlikovali ljubav od čarapa, veze koje su propale i nestale poput Atlantide, ne mamini govori ili primjeri iz okruženja. Učile su me knjige, i sve te divne ljubavne priče i ljubav je ljubav jedino onda kad je divlja, obuzimajuća, bezvremenska "ne žeim da živim bez tebe" ljubav. Koliko god da sad ovo zvuči kao limunada i patetična ženska iluzija, vjeruj mi da nije. Danas, živim takvu ljubav. Gradim je dan po dan, i sad mi je konačno jasno gdje sam naučila da volim atomima a ne očima. Sad mi je potpuno jasno kako sam svoje želje oblikovala i ko je "kriv". I takva ljubav treba da bude. Na manje od takve ne želim ni da pristanem.

Peti i šesti dio serijala su brutalno dosadni, obim stranica se penje na 1000+ ali vrijedilo je. Čitajući poslednji objavljen dio smijala sam se, ostajala zamišljena do dugo u noć, oteše mi se i suze na kraju. Zaista - nešto predivno.

Nadam se da sam te malo zaintresovala. Jer ova se priča ne propušta.