Isijeci riječi i udahni sebe u život

Šta radiš kad ti se u život obruši mir? Fizički. A i duševni.

Pobjegneš li? 

Sakriješ li se iza prvog kaktusa i zaliješ li ga svojim strahom? Smiješ li živjeti u miru?

Znaš li uopšte kakvog je ukusa mir koji te prelije kao fina čokoladna glazura, u prvi sumrak?

Smiješ li utonuti u njegove dubine, zaroniti i disati pod vodom sopstvenih bivstvovanja, isplesti pletenice u grivama divljih vila svoje mladosti? 

Smiješ li zbaciti sa sebe ono što te čini savremenim proizvodom, i zakopati stopala u pijesak? 

Bojiš li se živjeti po svojim nametima, ne po tuđim programima? 

Znaš li reći ne?

Ne maskama.

Ne izgovorima. 

Ne lažima.

Ne komšiijama.

Ne mužu. 

Ne ponedeljku.

Ne šefu.

Ne skučenosti.

Ne školjkama i zidovima.

Ne štiklama. 

Ne igrama i taktikama.

Ne lažnom braku.

Znaš li?

Smiješ li reći ne svemu onome što su pokušali da nakaleme na tebe kao da si hibrid njihovih želja i sopstvenih strahova?

Jesu li te uspjeli ukrotiti u paukovu mrežu, staviti novac u ruke, okrenuti te tri puta oko sopstvene ose i srce ti prikovati za petu?

Jesu li te uspjeli gurnuti kroz vrata života i osakatiti dijete koje si bio?

Jesi li se prepustio prljavoj kiši licemjernih suza ljudi koji nariču svakog dana za drugima, osim za sobom? Koji sebe nemaju?

Imaš li se ti? 

Smiješ li se sam pojaviti ispod kišnog oblaka, i osmijehnuti mu se široko?

Ne zgrčeno kao kad zagrizeš krišku luka, već odistinski, široko, iskreno. Sebe upakovati u taj osmijeh.

Smiješ li pružiti ruku svakom ko je traži bez straha da će je zubima odgristi i ponijeti sa sobom?

Usudiš li se voljeti i vjerovati da ljubav postoji i da nije samo čarobni prah iz vilinske priče?

Usudiš li se biti ljubav? 

Ako ne vjeruješ, smiješ li reći da si ikad živio? 

Bio voljen i ostavljen? 

Bio ljut i praštao?

Volio i davao bez veresije?

Znaš li uopšte šta si bio? 

U šta si izdžikljao kao puzavica?

U šta su te upsjeli pretvoriti?

Udahni. Potoni u mir u prvom sumraku. Pogledaj svoju kožu, svoje ruke, svoje prste. Izađi iz zidova, obuci se najljepše, ispleti pletenice i budi žena. 

Stavi šešir na glavu i crvenu leptir mašnu i prošetaj svoju mladost muškarca.

Budi živ. 

Toliko da drugima bude neprijatno što su mrtvi. 

Budi svoj.

Toliko da drugima trnu zubi jer su tuđi.