Pages

▼
Sunday, February 23, 2020

Kad još jednom odem sa koferom, pamti me...

›
Odlazim opet. Pomislim na sve odlaske do sad i dođe mi da se nasmijem. Koliko sam se samo puta spakovala i otišla, zalutala u sopstvene rado...
Wednesday, February 19, 2020

Nemoj ići na groblja. Ništa nećeš razumeti.

›
Otišla sam danas putem kroz šumu, tamo gdje pola mog djetinjstva spava. Otišla sam i poljubila zemlju u koju sam spakovala strahove, komleks...
Monday, February 17, 2020

Treba samo naučiti disati

›
Prošli su dani. Od sumraka do svitanja, svaki sam osjetila kao ubod noža u tijelo. Svaki je bio rana. Evo, gotovo je mjesec dana prošlo a ni...
Saturday, February 1, 2020

Snovi sa neparnim krilima – za ženu koja ne vidi sebe u ogledalu

›
Trideset mi je i nešto sitno godina. Stojim ispred ogledala i vidim tamnu kosu i neke bijele vlasi kako se ponosno šepure kao da su upale u ...
Tuesday, January 28, 2020

Sutra je ipak novi dan

›
Probudim se svakog jutra rano. Otvorim oči, udahnem i opsujem uličnu rasvjetu jer mi remeti vid. Ali ne zatvaram roletne. Navučem povez prek...
Saturday, January 25, 2020

Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane

›
Otac je umro sam. U bolnici. Na odeljenju intenzivne njege. Priključen na aparate koji su mjerili ritam onoga što ja nikad nisam čula. Ostal...
Saturday, January 11, 2020

Kad te Karma u zagrljaj privije, nasloni se na moje rame, ja biću tu

›
NAPOMENA: Tekst je subjektivnog karaktera i svaka sličnost sa stvarnim situacijama je namjerna i odnosi se isključivo na ljude koje sam lič...